Svaka tradicija jednom mora započeti…nadamo se da je naša tradicija prvomajskog, obiteljskog okupljanja u Letovaniću započela lani i da će se nastaviti kroz sljedeće godine, a možda i na nove generacije koje nakon ovog druženja odmah drugi dan pitaju: “A kad ćemo ponovo u Letovanić?”.

A očigledno i Gospodin podržava ovu našu započetu tradiciju…jer kako inače objasniti da je cijeli tjedan padala kiša te da je i na sam dan okupljanja u Zagrebu ujutro tako lijevala kiša da su se neki pitali kamo to idemo. A isto je bilo i po povratku u Zagreb.                         No, u Letovaniću je gotovo cijeli dan sijalo sunce, kiša se samo nakratko stidljivo pojavila i odmah nestala, a oblaci su se raspršili i pobjegli kao Matine ovce po dijelu dvorišta za koje je mislio da u nj ne mogu ući. Djeca su se veselila ovcama i konjima, a stariji su veću pažnju pridali janjcima, da ne kažemo janjetini.                                                           Osobitu pažnju najmlađih privuklo je malo ždrijebe, a svjedočili smo i tradicionalnom liječenju konja. Obišli smo i novi teren za painball, no na veliku žalost okupljenih isti nismo isprobali, više zbog nedostatnog broja zainteresiranih igrača nego zbog činjenice da je teren bio prilično natopljen. Ovo svakako planiramo u skoroj budućnosti.

Obzirom na to da se muški dio udruge nalazi svaki tjedan, boljim polovicama je ovo bila prilika da se međusobno izmjene mišljenja od djeci, odgoju školi, muževima, budućnosti…

Naravno, kao što to i uvijek bude na našim druženjima, bilo je tu i neizostavne pjesme…

Još ima nešto tradicionalno u našim dosadašnjim prvomajskim druženjima… uvijek imamo barem jednu trudnicu…nadamo se da će se i ta tradicija nastaviti sljedeće godine, a kandidatica nam (Bogu hvala!) ne nedostaje.