Idemo još jednom…

” Dođite jednom u Veliku moju, s nama dočekati slavonsku zoru.

Sve će vas Velika primiti rado, jer u njoj je veselo staro i mlado.”

I došli smo opet, unatoč neumornoj kiši koja se odlučila veseliti zajedno s nama na ovom velikom događaju. Ovo je šesti put da sudjelujemo na tradicionalnim Danima međunarodne smotre hrvatskog folklora ”Čuvajmo običaje zavičaja” u Velikoj te očito je već da smo poželjni gosti jer ovo je postala naša draga tradicija.

Kulturna baština, materijalna i nematerijalna, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita jedan je od važnih čimbenika za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnog identiteta što svojim primjerom iznova uvijek dokazujemo.

Klapa Furešti zaputila se u subotu ujutro  prema Velikoj te prva postaja kod domaćina Lukačevića je neizostavni dio započetog putovanja. Posjet Lugarnici i susret sa Stanom i Zdenom ukazala je na veliku ljubav Velike prema pjesmi „Ne diraj moju ljubav“ koju smo uvježbavali dugo u noć uz kapljice poznatog vina te smijeha.

U poslijepodnevnim satima bili smo dio tima izlagatelja „najdužeg stola na najmanjem prostoru“ (postavljeni šator zbog padalina) gdje smo ljudima ponudili sir i vrhnje s lukom i naše kobasice koje smo napravili ove zime. Zadovoljni izlaganjem te mnoštvom ljudi koji su ponovno dokazali svoju ljubav prema tradiciji, navečer smo došli kod gazde Ćorluke te u atriju pjevali i uživali u pronađenoj maloj harmonici koja je nekima probudila neostvarene dječje snove.

Nedjeljna sveta misa u 11 sati primila je mnoga društva iz Hrvatske, susjednih zemalja Mađarske, BiH-a te ostalih zemalja koji su prinosili darove: žito, vino, vodu, Bibliju, sliku majke Božje. Svećenik je u propovijedi ukazao na razočaranje  čovjeka u Boga, u svijetu pogođenom bolestima,osobito djece, ratovima, nepravdama, neimaštinom i neizvjesnoću ,ali je podsjetio na iskustvo vjere – molitvu, o kojoj ovisi vjerovanje i oživljavanje nas samih, jer nas povezuje s Bogom.

Nakon toga smo popričali s ponovno novoizabranim načelnikom te mu čestitali na premočnome izbornom uspjehu,  svratili na degustaciju kod gospodina Perića gdje smo probali njegova vina. Popodne smo proveli kraj i ispod šatora gdje smo nastupali s naše dvije pjesme: „Tebe tražim“ po obradi klape HRM-a sv. Jurja i narodna „Vratija se Šime“. Izmjenjivalo se 13 društava što je bilo popraćeno raznoraznim nošnjama, notama tambura nošenih pljeskom za pljeskom.

Neizostavna tombola nas nije baš išla ove godine, no dobiveno je našlo svoj pravi put. U smiraj dana  i sjećanja već zaboravljene kiše, zadnje sate uživali smo u domu na večeri gdje su nas zabavljali tamburaši „Legende“ , a Stana je pjesmom i već svojim poznatim dobrim glasom otvorio večernji program.

I tako, tiho i pritajeno došlo je vrijeme rastanka s Velikom, velikom Velikom.

Zahvalnica i butelje vina pratile su nas na putu ka Zagrebu u mislima zadovoljstva, srca ispunjenog te sjećanja nezaboravnih.